BOSANSKA KRALJEVSKA PORODICA KOTROMANIĆ
Bosanski Kralj Stjepan Tvrtko I Kotromanic,koji se krunisao za Kralja Bosne u Milima kod Visokog 1377 godine,suocio se odmah potom sa problemom priznavanja te krune na medjunarodnom planu,jer je tada novu krunu mogao priznati samo papa ili Rimsko-Njemacki Car.Oni nisu htjeli priznati Tvrtka za Kralja iz vlastitih interesa.Papa to nije htio uciniti zbog Ugarskog Kralja Ljudevita i Ugarskih pretenzija na Bosnu,a Rimsko-Njemacki Car to nije htio uraditi zbog svoga sina Sigismunda cija je zarucnica bila Marija kci Ugarskog Kralja Ljudevita,koji nije imao sina,te bi zenidbom njegove kceri Sigismund postao prijestolonasljednik Kralja Ljudevita i time donio Rimsko-Njemackom Caru potpunu kontrolu nad Ugarskom,i ponovo,zbog konstantnih tenzija izmedju Ugarske i Bosne nije htio priznati Tvrtka za Kralja.
U takvoj situaciji Kralj Tvrtko je morao da nadje nacina da opravda svoje krunisanje i ozakoni Bosansku Krunu,te se odlucuje da upotrijebi svoj rodoslov i uzme krunu susjedne Srbije (Raske),koja je bila bez Kralja u to vrijeme,cime bi bio priznat na medjunarodnom planu,a kada bi nju uspio uzeti,onda bi automatski bio u stanju dobiti medjunarodno priznanje za Bosansku Krunu,sto mu je bio prvi i krajnji cilj,te je stoga poceo da intezivno vojno osvaja neka podrucja Srbije,sto mu je bio temelj za njegovu pretenziju na srpsku krunu.
Tvrtkova krvna veza sa srpskom kraljevskom porodicom Nemanjic je bila vrlo tanka i to po zenskoj liniji i tek u cetvrtom koljenu,posto je jedna od njegovih baba (Jelisava) bila kci Raskoga Kralja Dragutina i Ugarske princeze (katolkinje),te je po tome bio rodjak Urosu Nejakom i to tek u cetvrtom koljenu,pa je Tvrtkovo pravo na srpsku krunu po tome bilo vrlo slabo,jer je tada bilo mnogo drugih,koji su po krvnoj osnovi imali puno jace krvne veze sa Nemanjicima,a sa time i zakonsko pravo da uzmu srpsku krunu.Npr. Jovan Uros,sin Dusanovog brata Sinise,koji je prema srpskom nasljednom zakonu imao prvenstveno pravo da preuzme srpsku krunu,zatim Dragisa i Konstantin Dejanovic,sinovi Dusanove sestre Teodore (Eudoksije),vise prava imao je i Lazar Grebljenovic.Uz to Tvrtko je bio Kralj Bosne,zemlje tudje Srbima,i Tvrtko bi se brinuo samo za to da ojaca Bosansku Drzavu,sto je vec pokazao 1373 godine kada je nakon poraza Nikole Altomanovica otkinuo jedan dio Raske i ujedinio ga sa Bosnom.Takodjer “…ni u jednom od srpskih rodoslova nema nikakvog spomena vladara iz Kraljevske porodice Kotromanic” (Cirkovic) , te su Tvrtkove sanse da uzme srpsku krunu bile veoma male,a da bi ih povecao on pocinje vojno osvajati samu teritoriju Srbije,a sa time je rastao i njegov uticaj u ovoj susjednoj zemlji.
Tvrtkov prvenstveni cilj je bio da izdjejstvuje medjunarodno priznanje sebe kao Kralja i Bosanske Krune,a takodjer je jako bio zainteresovan i za tzv. “Mitrovdanski prinos” ,kojeg su Dubrovcani placali Kralju Raske (Srbije),tako da na koncu ipak to uspijeva uraditi i biva okrunjen negdje na tlu Srbije,najvjerovatnije u pravoslavnom manastiru Milesevo,te uz srpsku krunu uzima i titulu “Kralj srbljem,Bosne,Primorja i Zapadnim Stranam”” i ceremonijalno ime “Stefan”,koje je takodjer islo uz srpsku krunu i znaci “vjencani” – “onaj koji je krunisan”,iako je njegovo krsteno ime bilo Stjepan i sam bio katolik i to do kraja svog zivota.U svojoj povelji Dubrovcanima od 10.aprila 1378 godine Tvrtko veoma jasno kaze da je ovjencan sa dva kraljevska vijenca (Krune) i to prvo Bosanskom,pa onda u “srpskoj zemlji” sa srpskom(“‘spodobi me (Krist) sugubim vincem iako obaja vladicastvaja ispravlati mi, pr’vije od ispr’va v’ bogomdarovan’niji nam’ Zemli Bosni, potom ze gospodu mojemu Bogu spodobl’u me naslidovati pristol’ moih praroditel` gospode sr’b’sk….“).Ovdje je vrlo bitno uociti vrlo jasno da kada Tvrtko govori o svome pravu na srpsku,pored Bosanske Krune,navodi “praroditelje gospodu srbsku”,bez obzira koliko je njegova krvna veza bila minorna sa srpskim vladarima (Nemanjicima),da bi pri kraju te iste povelje Dubrovcanima iz 1378 godine naveo i svoje licne pretke “praroditelje gospodu Bosansku”,kada kaze:”…I upomenuše Kraljevstvu mi o svojih zakoneh i uvjeteh i poveljeh,koje su imali s praroditelji Kraljevstva mi,z gospodom Bos`nskom…“,time praveci vise puta krajnje jasnu razliku,da jasnije ne moze,izmedju onoga sto je Bosansko i onoga sto je srpsko.Bosanska Kraljevska Kruna je za vrijeme Kralja Stjepana Tomasevica konacno priznata i od strane pape,naravno, kao razlicita kruna od srpske. Jos jedan primjer: Tvrtko pravi jasnu razliku izmedju Bosanske i srpske zemlje,kada kaze da “ide (iz Bosne) u srpsku zemlju po krunu” (“….I idoh’ v’ sr’b’skuju zemlju zelaje i hote uskripiti pristol’…”).Usprkos svega toga neki srpski historicari su pokusavali “dokazati” da je Tvrtko bio Srbin,a sav narod kojim je vladao da su bili Srbi,jer se “jedino Srbi pominju u njegovoj kraljevskoj tituli”,sto je ,naravno,krajnje besmisleno. Titulu “Kralj srbljem” nije izmislio Tvrtko,nego je ona ceremonijalno isla uz srpsku krunu,kao i ime “Stefan”.Dakle,radi se o vec postojecim izrazima,koje je Tvrtko samo uzeo u ceremonijalnom smislu i o nicemu vise.Kada se Kralj Tvrtko u svim svojim poveljama i drugim dokumentima eksplicitno obraca narodu u Bosni naziva ga jedino i iskljucivo Bosnjacima (starinskim nazivom za Bosnjake “Bosnjani”) i pravi jasnu razliku u mnogim poveljama izmedju onoga sto je Bosansko i onoga sto je srpsko,dok je vec spomenuta titula “Kralj srbljem” samo jedan ceremonijalni i vec utvrdjeni izraz,kojeg dakle nije Tvrtko izmislio i ne postoji apsolutno nikakav osnov da se to pokusava interpretirati kao Tvrtkov vlastiti iskaz o tome kako se zovu svi njegovi podanici u etnickom smislu,jer je takva tvrdnja pobijena vec u startu,posto Kralj Tvrtko narod u Bosni,kada mu se obraca,jedino i iskljucivo zove Bosnjacima,i nikako drugacije!Da je Kralju Tvrtku titula “Kralj Srbljem” bila samo od ceremonijalne “vaznosti” pokazuje i cinjenica da Kralj Tvrtko 1390 godine odbacuje tu titulu u potpunosti,te od tada njegova titula glasi :”Kralj Raske,Bosne,Dalmacije,Hrvatske i Primorja”,sto jasno govori,ono sto je vrlo poznato,da su titule samo jedno politicko sredstvo,koje se mijenja po potrebi,i nista vise.Kasnije takodjer i drugi pripadnici Bosanske Kraljevske porodice Kotromanic ponovo uvrstavaju izraz “Kralj Srbljem” u svoje titule,iz potpuno slicnih razloga kao i Tvrtko,ponajvise zbog velike ekonomske koristi kroz ubiranje “Mitrovdanskog prinosa”,a svi iz Bosanske Kraljevske Porodice Kotromanic,kada mu se eksplicitno obracaju,narod u Bosni zovu isljucivo Bosnjacima.
Sve Kraljevske porodice u Evropi su mijesane krvi i to sa razlogom,prvenstveno zbog cinjenice da se u pogodnom trenutku mogu posluziti svojim rodoslovom radi ovladavanja odredjenom zemljom i to vrlo cesto bez da se sluze ratom kao sredstvom.Tako se isto Bosanska Kraljevska porodica Kotromanic sluzi svojim rodoslovom u cilju postizanja nekih svojih ciljeva i to preko ledja Srbije (priznanje Bosanske Krune,ubiranje Mitrovdanskog prinosa i sl.) Da bi to postigli morali su dokazati kakvu-takvu krvnu vezu sa kraljevskom porodicom doticne zemlje,sto Tvrtko i radi,sto objasnjava i njegovu teatralnu upotrebu rijeci “praroditelja mojih gospode srbske”,jer je krvna veza bila glavni uslov da bi se uzela pod svoje Kraljevska Kruna doticne zemlje,i bez obzira koliko je u stvarnosti bila minorna njegova krvna veza sa Nemanjicima,on to pokusava izraziti tako da zvuci bez ikakve sumnje,jer je ulog bio prevelik,prije svega, – Tvrtkovo medjunarodno priznanje kao Kralja ! Neki madjarski vladari su po slicnoj osnovi kao i Tvrtko proglasavali sebe nosiocima srpske krune,ali srpski historicari nikada nisu pokusali da dokazu da je Madjarska “srpska zemlja”,mada za to “imaju” potpuno iste argumente kao i za Bosnu.Nemaju ih nikako.Niti jedan jedini!
ZEMLJA BOSNA 